Priča
o REI
ili
'Kako pokloniti život i steći odanog prijatelja'
|
"On
je Tvoj prijatelj, Tvoj partner, Tvoj branitelj, Tvoj pas.
Ti
si njegov život, njegova ljubav, njegov vođa.
On
će biti Tvoj, vjeran i iskren, do posljednjeg daha.
Budi
dostojan njegove odanosti. "
(nepoznat)
|
Ovo nije izmišljena
priča (nisam baš neka spisateljica), nego istina o našoj REI.
Početkom
srpnja 1998. moj sin Marko i ja na obiteljskom sastanku smo zaključili
da oboje želimo psa i da bismo mi bili bolji životni suputnici nekoj životinji,
nego oni koji ju, zbog odlaska na more, otjeraju na ulicu.
Već sam u
nekoliko navrata, gledajući na HTV-u emisiju o kućnim ljubimcima,
došla u napast da nazovem nekoga od tih ljudi koji se žele riješiti svog
psa (kakvi su to ljudi ?!).
No, budući
da nikada nisam imala psa (mama je uvijek rekla: -Pas u kuću, ja
odlazim!-), nisam bila sigurna da bih bila podobna prijateljica jednom
psiću.
Naše je uvjerenje
da se prijatelj ne može kupiti ni za koje novce, te da ima i previše pasa,
koji su zanemareni i napušteni, a ne treba nam pas 'statusni
simbol', te se nismo željeli obratiti uzgajivačima rasnih pasa
sa rodovnikom (pas i onako ne zna čitati, pa što će mu onda rodovnik
J
!).
I tako smo
jednog petka otišli u zagrebački 'šinteraj'.
To se grozno
mjesto službeno zove "Veterinarsko-higijenski servis", Stara Pešćenica
69 (iza Veterinarskog fakulteta). Na
ulazu nas je dočekala jako ugodna i prijazna gospođa:
.
ANA
HORVAT
književnica
voditeljica
akcije "SPASIMO PSE IZ ŠINTERAJA
Livadićeva
1
10000 Zagreb
Tel: 01/213-794 |
Ona i njeni suradnici
iz Zagrebačkog društva za zaštitu životinja, svakog ponedjeljka i petka
od 9:00 na dalje, ispred šinteraja, dočekuje ljude, koji se odluče udomiti/posvojiti
psa, provedu ih kroz šinteraj i kažu ponešto o svakom psu.
Uprava šinteraja
baš nije presretna zbog te njezine djelatnosti (za njih je to čisti
gubitak, a kako znate: 'money makes the world go 'round!), no
i u Hrvatskoj je (konačno!) ojačala svijest o potrebi zaštite prirode/životinja,
te ju ipak ne mogu u tome spriječiti.
Osim toga,
jako je aktivna na TV i radijskim postajama, kao i u tisku, pozivajući
ljude na spašavanje tih jadnih, napuštenih životinja.
Rekli smo
da ne znamo skoro ništa o psima, ali da volimo sve životinje i da bismo
željeli posvojiti/udomiti psa.
Uvela nas
je u prostoriju sa kavezima - u svakome je bio jedan pas. U kutu prvog
kaveza drhturila je mlada, prestravljena, mršava, crna kujica sa krasnim,
pametnim očima. Odmah nam se svidjela, no bila je tako preplašena, da ju
je gospođa Horvat morala izvući iz kaveza.
Pse
u šinteraju drže sedam dana, a onda ih ubijaju.
Kako?
Ne
pitajte, no budite uvjereni da na te jadne životinje
ne
troše injekcije za uspavljivanje !
|
Kako je naš
psić bio u šinteraju već sedmi dan, mi smo je zadni čas spasili užasne
smrti.
Kod nas u
stanu bila je još neko vrijeme uplašena, ščućurena u kutu, no ubrzo je
počela hodati i njuškati novu okolinu.
Ona
je mješanka ('čistokrvni hrvatski uličar' J) a, po mojoj laičkoj
ocjeni, ima u rodu neke crne vučjake, jer izgleda kao mali vuk, samo
sa pitomim, toplim, očaravajučim pogledom.
Putem do kuće,
Marko je predložio ime "Rea" (sjećate se, mama Romula i Rema iz rimske
mitologije). |
 |
Prošlo je pola
godine od kada smo posvojili Reu, (ili je ona (p)osvojila nas) i
čini mi se kao da smo uvijek bili zajedno.
Mi živimo
u trosobnom stanu na 5-tom katu - bez lifta. Bojala sam se da će to biti
problem za psa, no Rea ide gore i dole po stepenicama bez muke. U početku
se je bojala izaći na stubište, jer ju ograda podsjeća na kavez u šinteraju.
Sada je već navikla i na to, ali ipak po
stubištu oprezno gleda da li smo još uz nju.
Uredna
je i besprijekorno čista.
Obazriva je,
nikada nas ne dira, ako vidi da još spavamo, mada jedva čeka da se probudimo
i pomazimo ju.
Tako
je umiljata, vesela, a istovremeno neprestano pazi na svaki naš korak.
U njenom se pogledu uvijek odražava odanost, ljubav
i zahvalnost (uvjerena sam da zna da smo je spasili).
Ovo sam napisala
u nadi/uvjerenju, da će se naći još ljudi koji će poželjeti spasiti nekog
od ovih divnih životinja. Ako ste baš zapeli da imate čistokrvnog,
rasnog psa, vjerujte da ni takvi nisu pošteđeni ljudskog nemara
i nebrige - ima u šinteraju i takovih.
Razmislite
!
Možda sam
Vas potaknula da nabavite kućnog ljubimca, a možda sam Vas uspjela uvjeriti
kako ćete udomljavanjem napuštenog psa, steći prijatelja privrženijeg i
vjernijeg od bilo kojeg psa sa rodovnikom (a sigurno odanijeg od nekih
Vaših ljudskih prijatelja).
Zato, ne oklijevajte!
Nazovite
Gospođa
ANA HORVAT će Vas uputiti kada i gdje možete udomiti/posvojiti psa.
|
Ako Vas još
nešto zanima, možete se obratiti i nama:
A Vi, koji
se, iz bilo kojeg razloga, želite riješiti svog kućnog ljubimca,
ne tjerajte ga i ne ostavljajte ga samog, na milost i nemilost ulice.
Imate nekoliko besplatnih načina
da obznanite svoju nakanu i pronađete novog udomitelja svome neželjenom
psu.
Sredstvo
javnog priopćavanja: |
( |
RADIO
101 |
01/427-101
|
PLAVI
RADIO - vrlo rado
objavljuje poruke o izgubljenim/nađenim psima i o traženju udomitelja. |
01/4848-999
|
RADIO
SLJEME
četvrtkom
oko 13:30 možete nazvati i predati oglas za emisiju dr.Peze
"Kućni ljubimci", ili osobno u eter ili u redakciji ostaviti opis psa i
broj telefona darovatelja ili nalaznika. |
01/6116-200
|
RADIO
VELIKA GORICA |
01/721-111
|
OBITELJSKI
RADIO povremeno
daje oglase za udomljavanje pasa |
01/6550-580
|
HTV
3. program
utorkom
u 17:00 psi se mogu dovesti na besplatno
snimanje ispred glavnog ulaza u Zagrebački Velesajam, a snimka će biti
emitirana (sa brojem tel.vlasnika/darovatelja) u televizijskoj emisiji
"Kućni ljubimci" Antona Ponoša, koja se
emitira subotom popodne.
Za dodatne
obavijesti možete se javiti telefonom i tajnici redakcije. |
01/693-617
|
PLAVI
OGLASNIK - besplatni
telefonski oglasi, koji će na zahtjev biti ponovljeni u razmaku
od 2 dana.
http://www.tel.hr/oglasnik/ |
01/6102-800
|
JUTARNJI
LIST - besplatni
oglasi osobno/pismeno na adresi Teslina 12, Zagreb, ili telefonom. |
01/6162-805
|
FastCounter
by LinkExchange